Svakodnevica življenja iskazuje jedini pravi način upoznavanja određene sredine, njezine kulture i jezika. U tom kontekstu primarno je etnološki i arhitektonski urediti jednu građevnu jedinicu (nekretninu) u autohtonu otočnu kuću sa svim tradicionalnim elenemtima toga podneblja i ostvariti jedan oblik tzv. aktivnog muzeja "tradicionalne kulture". Njezini novi "domacini" sakupljali bi, bilježili, primjenjivali u svom dnevnom radu te prenosili znatiželjnim posjetiteljima, sve oblike dnevnom lokalnog življenja. Takvo mjesto podrazumijeva kontinuirano stručno vodstvo posjetitelja, opušteni razgovor, upoznavanje jezika, sudjelovanje trenutnih posjetitelja ili najavljenih grupa u raznim dnevnim/tjednim poslovima i sl.

U zoni Bertulčići-Veli Podol nalaze se nenastanjeni zaselak Bertulčići, pastirski stanovi Veršic i V. Podol te izmedu dvoje potonjih, crkvica Sv. Uršule.

S obzirom na kvalitetu pejzaža, stočarske i privredne aktivnosti, ovaj prostor zahtijeva osobitu zaštitu radi općeg interesa od šteta koju može nanijeti uskogrudnost novih vlasnika i nekontolirani prodor neprimjerenih aspiracija. Po mogućnosti barem jedan od nabrojenih lokaliteta ambijentalno i arhitektonski valorizirati uz maksimalna ulaganja za tradicionalnim oblicima življenja radi očuvanja nasljeda, kulture i smisla kojeg su ruralni prostori izgubili tijekom zadnjih desetljeća.