Neizbrisiv trag i dubok dojam estetike krajolika i kulturnog nasljeđa duž cijelog otoka Cresa, među mnogim elementima pučkog graditeljstva, čine suhozidi (gromače) koji su zakonom zaštićeni kao dio ambijentalne cjeline. Njihov ponekad stotinu metarski neprekinuti lanac podignut je kako bi se odredilo vlasničko stanje zemljišta ili zatvorile manje obradive površine i pašnjaci. Suhozid je jedan od identiteta creskih predaka koji ponekad doživljava grubu devastaciju nepromišljenim potezima. Sve je manje majstora koji znaju vještinu njihova građenja pa bi se kontinuitet održavanja i zaštite provodio putem stalnih višednevnih edukativnih radionica. Transformacija živog znanja i vještine bila bi podloga svojevrsnom trajnom "suveniru u prostoru" stvaran u sprezi creskog težaka, organiziranih skupina đaka (učenika), odnosno turista željnih novih spoznaja, trenutno posjećenog, prostora.