Obrađivanje malih parcela u krševitom okruženju moguće je samo ručno na prirodan način, čime se implicira senzibilitet prema zemlji, lokalnoj zajednici kao cjelini i poštuje prirodni ciklus. U konceptu ekoparka Pernat proizvodnja zdrave hrane dio je znanstveno-edukativnog sustava, poprima obilježje duhovne transformacije te uspostavlja ravnotežu s okolinom, ali i nadilazi funkciju gospodarskog privređivanja.

Učinkovita skrb za tlo, racionalna upotreba energije, planiranje prostora na principima permakulture (permanentna agrikultura = trajna poljoprivreda) odrazit će se i na prepoznatljivost proizvoda toga kraja i njegovo zdravstveno-ekološko vrednovanje. Većinu parcela u blizini svih mjesta moguće je u vrlo kratkom roku pretvoriti u obradive površine i energetski djelotvorne sustave. Autonomnost dobivanja hrane vlastitim radom i samoodržavanje unosi pozitivnu psihosocijalnu komponentu svakom aktivnom sudioniku u tom lancu.